Vasilije Sekulić, zvanično najstariji Semberac, jučer je proslavio 100. rođendan. Rođen je u Velikoj Obarskoj, gdje je proveo najveći dio života. Još je dobrog zdravlja, kreće se uz pomoć štapa, dobro vidi i dobro čuje, ima miran san i dobar apetit.
Mnogo poslova
Vasilije kaže da je mladost brzo prošla, kao san. Sjetio se tom prilikom i riječi jedne stare Hercegovke koju su novinari svojevremeno, u 101. godini, pitali kako joj prođe životni vijek.
- Kao da sam na jedna vrata ušao, a na druga izašao, tako brzo prođe stotinu godina - ponavlja starina Vasilije ono što je govorila i ta stogodišnjakinja.
Dva su događaja obilježila njegov život - trogodišnji vojni rok uoči Drugog svjetskog rata u Beogradu i četverogodišnje ropstvo u Njemačkoj.
- Bio sam kod Švaba u ropstvu. Ni dinara nisam dobio za te četiri godine, nikakve odštete. Istina, donio sam iz zarobljeništva jedan fotoaparat. Kad sam ga prodao, kupio sam deset dunuma zemlje. Fotoaparat je bio vrijedan, prodat je nekome u Zagreb - sjeća se danas Vasilije događaja od prije skoro 80 godina.
Od 35 zarobljenih civila iz Velike Obarske koji su završili u zarobljeništvu u Njemačkoj, jedino je još on živ. Radio je i u fabrici dalekovoda, ali i druge fizičke poslove u Željezari “Kiel”, zidao objekte...
Dobio tortu
Vasilije ima po šestero unučadi i praunučadi, a za rođendan je od jedne bijeljinske slastičarnice dobio tortu.
- Čuvaj svoju ženu, a sve ostale poštuj. To je dio mog recepta za dug život. U svemu samo umjereno – dodao je Sekulić.
Po cijelu noć putovao do Tuzle
Nakon Drugog svjetskog rata, bavio se zemljoradnjom.
- Orao sam s konjem i kravom, jer volova za vuču i oranje nije bilo. Vladala je velika glad nakon rata. Godinama sam konjskom zapregom vozio povrće u Tuzlu, putujući po cijelu noć. Imao sam težak život, ali sam izdržao. Dobro se živjelo i u Titovoj Jugoslaviji - kaže Sekulić.
0 komentari:
Objavi komentar